Savjeti za (nove) vlasnike

Što je GRANIČARSKI KOLI?

Graničarski koli najdivniji je član obitelji kojega možete zamisliti. To je pas prepun energije i života. To je pas koji uživa u radu, uvijek želi ugoditi vlasniku, pas koji uvijek traži nove izazove, nove zadatke, pas koji nikada ne staje... Ali u trenucima odmora i večernjim satima pretvara se u najmaznije i najslađe biće na svijetu!

No je li sve tako jednostavno?

Većina se ljudi zaljubi u graničarske kolije kada ih vidi u akciji – dok rade razne zabavne i impresivne trikove, dok trče agility, dok hvataju frizbi... A neki čak i pomisle da će im štene graničarskoga kolija doći s već naučenim trikovima, poslušni i da će sve biti bajka. Ali... realnost je potpuno drugačija.

Graničarski koli može biti (i većinom jest) predivan član obitelji, ali potrebno je uložiti puno truda i rada u njihov odgoj, učenje poslušnosti i socijalizaciju u prvih nekoliko mjeseci njihova života i to onda redovito „održavati“ tijekom ostatka života. Ako izgradite dobre temelje i odnos sa psom, sve ostalo bit će puno lakše i jednostavnije. Ako u prvih nekoliko mjeseci ne postavite dobre temelje i ne izgradite odnos sa psom, imat ćete štene/kasnije odrasloga psa koji će Vas izluditi i vjerojatno uništiti sve što imate ili će pas razviti neke oblike kompulzivnih poremećaja (ovčarenje djece, automobila, bicikala – što može biti vrlo vrlo opasno!!!).

Stoga spriječimo noćnu moru i pokušajmo naučiti neke osnove.

Jesam li ja prava osoba za graničarskoga kolija?

Imate li veliku volju i želju da radite sa psom, dovoljno slobodnoga vremena za psa, strpljenja i volite provoditi vrijeme u prirodi te sve to možete raditi svakodnevno sljedećih 10-15 godina, onda ste dobar kandidat da postanete vlasnik graničarskoga kolija.

Koje su potrebe graničarskoga kolija?

-  Prije svega graničarski koli treba dom pun ljubavi!! On treba Vašu pažnju, Vašu ljubav, maženje... On treba dom gdje će se osjećati sretno i sigurno. To je tip psa koji cijelo vrijeme želi biti uz svoga vlasnika.

-  Redovita zdravstvena njega – uobičajena godišnja zdravstvena njega uključuje odlazak veterinaru za obavezna cjepiva te sistematski pregled. Svakih nekoliko mjeseci potrebno je psa očistiti od unutarnjih parazita, a tijekom cijele godine psu je potrebno osigurati zaštitu protiv vanjskih nametnika (buha, krpelja...).

-  Kvalitetna prehrana – zbog njihove neiscrpne energije i zahtjevnih izvedbi potrebno im je osigurati visoko kvalitetnu hranu. Danas se na tržištu može naći mnogo kvalitetne hrane, no mi preferiramo sirovu hranu za naše pse (BARF), a ponekad im dajemo i Platinum (suha hrana). Više o prehrani možete pročitati ovdje.

-  Aktivan vlasnik/vlasnici – graničarskom koliju potrebno je nekoliko redovitih dnevnih šetnji (od kojih minimalno jedna mora biti duga šetnja), svakodnevni „posao“ (agility, spasioci, frizbi, poslušnost, flyball, trikovi...) kako bi se zadovoljile sve njegove mentalne i fizičke potrebe – ako preskočite ovaj dio, imat ćete psa s kojim nećete moći vladati i koji će možda uništiti sve što imate!!!

- Mentalna stimulacija - graničarski je koli pas iznimne inteligencije, uči strahovito brzo i po tom je pitanju nevjerojatno impresivan. No kako uči dobro, tako vrlo lako nauči i ono loše. Ono što najviše izdvaja graničarske kolije  od drugih pasmina jest upravo njihov intelekt i mentalne potrebe jer ljudi jako često pomisle da će sve riješiti istrčavanjem, no nije baš tako. Njihov mozak jednostavno traži da bude zaposlen nekim mentalnim zadacima, a ako toga nema, zanimaciju može potražiti na drugi način, npr. griženjem Vaših novih cipela ili tepiha.

Mnogi smatraju kako graničarski koli ne može živjeti u stanu, kako mu treba dvorište, no mi se ne slažemo s tim! I rađe ćemo prodati naše štene vlasniku koji živi u stanu nego onome tko ima veliko dvorište. Sad Vam je zasigurno veliki upitnik nad glavom i pitate se ZAŠTO??? Evo razloga – u većini je slučajeva graničarski koli koji živi u dvorištu zabavan u prvih nekoliko mjeseci, no onda s vremenom ljudi najčešće izgube interes za psa koji na kraju završi u boksu ne radeći ništa. Kada graničarski koli živi u stanu, uvijek je uz svoje vlasnike koji su primorani redovno ga šetati i raditi nešto s njim.

Kada smo kupili svoju prvu graničarski kolicu, također smo živjeli u stanu i ona je bila jako sretna što je stalno s nama. U jednome trenutku imali smo čak i dvije graničarske kolice u stanu, a uz redoviti rad s njima sve je bilo odlično!!

Zapamtite – neće dvorište odgojiti Vaše štene/kasnije odrasloga psa, Vaš graničarski koli treba VAS!! Vi morati svakodnevno raditi sa svojim psom!!

Štene graničarskoga kolija

Ako nakon svega napisanoga i dalje mislite da ste idealan kandidat da postanete vlasnik graničarskoga kolija, zapitajte se jeste li spremni za štene graničarskoga kolija?? Vjerojatno opet imate upitnik nad glavom i mislite – „štene graničarskoga kolija nešto je najslađe na svijetu, zašto to ne bih htio??“ – tada vjerojatno ne znate baš puno o štencima... Zato krenimo korak po korak...

Kao prvo – morate biti mentalno spremni za štene. Zašto? Zato što štene nije samo zabavna igračka. Štenci obavljaju nuždu stalno (poslije spavanja, poslije jela, poslije igre, tijekom igre...) i posvuda, ponekad se čini kao da nuždu obavljaju tisuću puta na dan, a brisanje/uklanjanje nužde može biti vrlo iscrpljujuće, zato morate u što kraćem roku svoje štene naučiti gdje se obavlja nužda!

Mislite da je to sve? Ni približno!! Štenci stalno grizu – Vas, Vašu djecu, namještaj, tepihe, zavjese, Vaše najdraže cipele... SVE!! Doslovce su poput malih pirana! Kako biste spriječili ovaj problem, potrebno im je dati igračke koje će gristi kada niste doma ili kada im je dosadno (ali igračke moraju biti čvrste i izdržljive kako bi se spriječilo gušenje slučajno odgriženim dijelovima). Štenci grizu jer tako istražuju svijet oko sebe, na taj se način upoznaju s novim predmetima te zato što im rastu trajni zubi pa imaju potrebu olakšati si bol u čeljusti (poput malih beba).

Kao drugo – štenci trebaju socijalizaciju. Prvi dio socijalizacije odrađuje uzgajivač – u našem domu naši će štenci naučiti neke osnovne stvari (upoznat će različite svakodnevne zvukove koji nas okružuju, mirise, upoznat će mnogo različitih ljudi, djece, predmeta, raznih igračaka, bit će upoznati s vožnjom u autu...), ali za drugi dio socijalizacije potrebni ste Vi!! Vi trebate nastaviti tamo gdje je uzgajivač stao. Štene od 8. do 12. tjedna svoga života mora upoznati najmanje 50 novih ljudi.

Kao treće – štenci trebaju naučiti osnove poslušnosti!! Kada kupite štene graničarskoga kolija, nećete dobiti štene koje odmah zna stotine trikova i koje je savršeno poslušno, stoga morate započeti s osnovnim naredbama kao što su „dođi“ (za nas je to najvažnija naredba), „pusti/ostavi“ (za nas druga po važnosti), „sjedni“, „lezi“, „čekaj“...

Danas postoje različite metode koje možete primjenjivati pri učenju psa, no mi preferiramo učenje pozitivnim metodama i kliker trening. Naši psi uče isključivo uz pomoć tih metoda!!! Želite li naučiti više o pozitivnim metodama učenja i kliker treningu, na Youtubeu možete pronaći brojne poučne filmiće. Naši su omiljeni kanali: KikoPup, Kristin Crestejo, KatsDogs, Training Positive ili možete posjetiti Karen Pryor Clicker Training.

Više o učenju šteneta gdje se obavlja nužda, socijalizaciji, griženju i svemu ostalome možete pronaći u vrlo poučnoj knjizi: Ian Dunbar: Prije nego nabavite štene. Knjiga je odlična te će Vas psihički pripremiti na sve ono što možete očekivati od svoga novoga šteneta. Nama je spasila život!!! Pročitali smo je PRIJE nego je naša prva graničarska kolica (Jessie) došla u naš dom i zaista nam je pomogla da se pripremimo na sve nestašluke jednoga šteneta, stoga toplo preporučamo da ju pročitate PRIJE nego štene dođe u Vaš dom!

Na engleskom jeziku                                                          Na hrvatskom jeziku

Gdje kupiti štene graničarskoga kolija?

Većina budućih vlasnika želi proći što jeftinije pa nasjednu na brojne oglase koji nude „čistokrvne štence vrhunskih roditelja bez papira“ za 500-1000 kn. Na taj način dobiju štene nepoznatih krvnih linija, roditelja koji su netestirani na genetske bolesti koje prate ovu pasminu, nesocijalizirane na svakodnevne stvari, neočišćene od parazita, a možda čak i bolesne od samoga početka... Nerjetko se dogodi da takvi vlasnici potroše više novaca na veterinarske troškove nego što bi potrošili da su kupili štene od odgovornoga uzgajivača. I sami smo imali sličan problem s našom prvom graničarskom kolicom Jessie – potrošili smo više od 10 000 kn na veterinarske troškove zbog neodgovornog uzgoja.

Ovdje možete pročitati odličan tekst Udruge Sedma od devet (udruge za zaštitu životinja) koji govori upravo o razlici između odgovornih uzgajivača i "štancera", tj. o razlici između pasa s rodovnicom i "čistokrvnim psima bez rodovnice".

Uzgoj graničarskih kolija nije jednostavan. Oni mogu biti nositelji brojnih nasljednih bolesti (ako ih se ne testira preko DNA, nećete ni znati da su nositelji) te ako se spare dva nositelja, možete dobiti bolesne štence. Zato odgovorni uzgajivači uvijek rade DNA testiranje svojih pasa koji sudjeluju u uzgoju na sve nasljedne bolesti, rade rendgenske snimke kukova, laktova i OCD-a te redovne godišnje kontrole očiju.

Odgovorni uzgajivači uvijek će dobro proučiti pedigree, krvne linije, zdravlje, karakter, potomke, izgled te radne sposobnosti dvaju pasa koje planiraju spariti, putovat će stotinama kilometara kako bi sparili svoju ženku sa savršeno kompatibilnim mužjakom, dat će sve od sebe da što bolje odgoje leglo u svojemu domu, da socijaliziraju štence s brojnim svakodnevnim zvukovima, mirisima, da štenci upoznaju što više različitih ljudi, djece, predmeta, igračaka, da ih upoznaju s vožnjom u autu... Odgovorni će uzgajivači mikročipirati i cijepiti štence, očistit će ih od unutarnjih i vanjskih parazita, obavit će pregled očiju, štenci će imati FCI (HKS) rodovnicu i EU putovnicu, odgovorni će uzgajivači uvijek biti dostupni za Vas ako imate bilo kakva pitanja ili probleme sa svojim štenetom, uvijek će Vam pomoći i do kraja života psa htjet će znati što se s njim događa.

Zato će zdravo i kvalitetno štene koštati više, ali bit ćete sigurni da imate savršenog i zdravog člana obitelji!!!

Odgovoran uzgajivač neće prodati štene bilo kome, potrudit će se što bolje upoznati buduće vlasnike, pokušat će procijeniti jesu li novi potencijalni vlasnici pravi izbor za tu pasminu, provjerit će kamo ide njegovo štene u koje je uložio toliko truda i ljubavi. Kako vlasnik bira uzgajivača, tako i uzgajivač bira vlasnika. Stoga se nemojte iznenaditi i naljutiti ukoliko Vam neki uzgajivač odbije prodati svoje štene, možda biste trebali razmisliti što je razlog tomu i je li graničarski koli zaista pravi izbor za Vas.

Ako trenutno nemamo svoje štence, uvijek Vam možemo preporučiti ostale odgovorne uzgajivače, stoga nam se uvijek možete javiti i pomoći ćemo Vam da kupite kvalitetno i zdravo štene!!

Nakon svega što ste pročitali, možda će vam se činiti kao da želimo zastrašiti buduće vlasnike graničarskoga kolija, no nije tako! Mi Vas prvenstveno želimo upoznati s pravom, a ne "filmskom" slikom graničarskoga kolija koju pruža izrađen i "gotov" pas. Budu li budući vlasnici svjesni svega što je ispred njih, dogodit će se najbolja moguća simbioza između njih i psa. Često ljudi vide samo završnu sliku, a sve ono između ostane nepoznato. E, pa vrijeme je da upoznate i taj dio! 😉

Radna ili izložbena linija?

Ovo je vjerojatno vrlo važno pitanje budući da postoje razlike između tih dviju linija.

Više o ovoj temi uskoro.

Život s graničarskim kolijem

Većinu budućih vlasnika zanima koliko je aktivnosti potrebno graničarskome koliju u jednome danu. Često nisu sigurni hoće li im moći priuštiti dovoljno aktivnosti kako bi psi bili sretni i zadovoljni, zato slijede primjeri iskusnih vlasnika koji će pokušati opisati kako izgleda prosječan dan s graničarskim kolijem. Budući da se uvelike razlikuje prosječan dan psa s obzirom na njegovu životnu dob, ovaj ćemo dio podijeliti na tri životne faze: šteneće razdoblje, zrela dob i starija životna dob.

- šteneće razdoblje: 

Uskoro!

- zrela dob psa:

Jedan dan s mojim SAR psom

06:30 – prvo što čujem kad otvorim oči, tup, tup tup tup, još se nisam ni pomakla u krevetu, ali moj pas osjeti pomicanje trepavica... Još uvijek razmišljam kakvo je to lupanje.... tup tup tup tup. Dok se polako budim, sjetim se – to je moj pas koji spava ispod našeg kreveta i počinje lupkati repom o pod sretan šta sam se napokon probudila. Takvo buđenje uvijek mi izmami osmijeh na licu. Nakon obavljanja jutarnje higijene, sa psom u kupaonici, koji pažljivo promatra moje pranje zubi, slijedi šetnja. Poznate su nam sve staze, ali ipak on svaki put pažljivo šnjofa i označava svaki kutak. Nakon obavljanja svih potrebitih zapišavanja, dužih i kraćih nuždi, slijedi vježbanje najjednostavnijih naredbi i trikova kako bi se malo zabavili na livadi. Vrijeme koje svaki dan ujutro provodimo u šetnji i livadi nije dugo, oko 20 minuta, ali ponekad mi se čini kao vječnost. Kao da postojimo samo nas dvoje, kao da smo sami na svijetu. Šetamo na našoj livadi, ja ne nosim mobitel, ponekad nemam niti sat. Ujutro nema puno ljudi pa nikoga ne pozdravljamo niti susrećemo. Samo nas dvoje u našoj šetnji. Volim te naše trenutke i kad mi je teško ustati se ujutro, i kad pada kiša, i kad ga moram okupati nakon šetnje, i kad sam bolesna, i kad mi je puna kapa svega, još uvijek ih nikad ne bih mjenjala za obično ustajanje ujutro bez te „naše“ šetnje.

7:30 – idem na posao dok moj pas ostaje doma da čuva dvorište od poštara, smetlara, različitih dostavljača, čudnih ljudi i inih ometača koji prolaze pokraj dvorišta. Ponekad kopa rupe po dvorištu, traži nešto hranjivo na malom kompostu, jede jabuke koje padnu sa drva (od kojih redovno slijedi proljev u narednim danima) te nervira moju mamu koju ništa ne sluša u šetnji, trčeći za poštarom na motoru. U principu, dosta je zaposlen dok me nema.

11:00 – zovem doma da vidim šta pas radi i bedina li ga lijepo moja majka... Ona ima još dva psa pa taj čopor treba išetati, nahraniti i održavati zadovoljnim tijekom dana. Obično se na poslu dogovorim za šetnje ili treninge. Razmišljam šta bih mu danas mogla smisliti na spasilačkom treningu i kako poboljšati njegove sposobnosti traženja. Taj dio da je on i potražni radni pas unutar HGSS-a je sasvim dobro integriran u njegovu svakodnevicu. Na livadi kraj kuće, osim šta bacamo lopticu, usput odrađujem poslušnost, kratke vježbice traženja, vježbe koordinacije te socijalizaciju. Svaka prilika, bilo gdje, prilika je za učenje nečeg novog šta ga obogaćuje kao spasilačkog psa i kao člana naše obitelji. Pripremanje psa za rad u potragama prilično je zahtjevan posao koji uključuje dosta odricanja i vremena. Ponekad sa zavišću slušam svoje prijateljice koje idu na različite radionice, uče strane jezike, vježbaju različite metode relaksacije i subotom spavaju do kad žele, imaju vremena za kave, placeve i izlete. Ja nemam vremena za to. Imam obitelj i imam potražnog psa, ok ponekad stignem i trčati, ali uvijek idem sa psom, naravno, jer to i njemu dobro koristi da održava kondiciju. Cijeli taj posao oko treniranja potražnog psa pun je odricanja i ljubavi, suza i smijeha, ponekad komedija ponekad tragedija. Kompleksnost cijelog posla me ponekad dotuče i osjećam se nedoraslo i nesposobno, ali ne bih mogla zamisliti da prestanem pokušavati. Ljudi koji nemaju pse ne mogu shvatiti tu ljubav. Možda ni ja ne bih mogla objasniti tu vezu koju moj pas i ja stvaramo na akcijama i taborima i vježbama dok hodamo po teškim terenima, dok pljušti kiša, u sitne noćne sate. On je uvijek spreman za akciju, uvijek je dobre volje i spreman za potragu. Volim, volim, volim svog psa.

15:00 – vraćam se s posla, skupljam dijete u školi i vozim prema doma. On nas dočekuje na ogradi sav sretan šta nas vidi. Obično slijedi šetnja ili trening. U svakom slučaju nastojim da za to vrijeme budem dobre volje, da uočim svoje pogreške i njegove loše strane kako bih mogla na tome raditi da bih u konačnici, u potražnoj akciji mogao odraditi dobar posao. Dosta često vodim svoje dijete u šetnju tako da svi zajedno imamo priliku družiti se i uživati u prirodi. Pas nas tjera da izađemo i kad bismo sjedili doma svatko udubljen u neke nevažne sitnice poput igranja playstationa ili gledanja televizije. Ovako na našoj livadi Toma vježba brzinsko penjanje na drvo oraha, dok Flyn lovi lopticu. Ponekad i Tomini prijatelji idu s nama i Flynom u šetnje. To nam omogućuje da vidimo prirodu u svim godišnjim dobima kao i svim vremenskim prilikama. Nakon šetnje ili treninga s najdražim ljudima baterije su napunjene, a pas se mirno može zavući u svoj kut i odmarati.

22:00 – spremamo se za spavanje. Pas je uvijek ispod kreveta koji je dosta nizak tako da on grebe noktima po parketu dok se namjesti i izvali. Navečer ponekad razmišljam kako me taj pas dosta naučio i u koliko me nebrojeno neugodnih situacija doveo. Moja najdraža poslovica „I udarac nogom u guzicu je korak naprijed“ ovdje se pokazala potpuno točna. Taj pas me dovodio do ludila, uništio nam je pola kućanskog inventara, naredba „dođi“ mu je i danas nepoznanica, luduje za motorima i svim čudnim zvukovima te laje na sve šta prolazi pokraj dvorišta. Naravno uz to je beskrajno blesavo sretan, nemoguće se naljutiti na njega jer voli cijeli svijet, obožava igru, odličan je u potražnom radu, stres brzo prevladava, voli me i kad sam nervozna te me čini sretnom. Na kraju dana ga obožavam i zahvaljujem šta imam takav nebrušeni dijamant te mu opraštam sve nepodopštine, kao na primjer kada ga vidim kako u punom trku izlijeće iz susjedove kuće jer je dotični ostavio dvorišna i kućna vrata otvorena i naravno da baš taj susjed ne voli pse. Volim svog psa i dalje... ali nakon što ga lansiram kao raketu u svemir!!!!

Tihana i Flynn

A lot has been said about a border collie, about his work ability, his looks, his stamina, his character... but what does a day in a life of a border collie pet actually look like?

When saying „border collie as a pet“ it is often very far from what people think when hearing about having a dog as a pet (with regards to having a competitive sports/show or a working SAR or sheepdog which border collies often are). Generally, people are mostly prepared when deciding on a breed of dog and seldom future owners get a border collie without being ready for most of the things such a dog brings with it, so a day in a life of a border collie (and his owner) might at first seem very demanding.

Take in account that there is no such thing as a „typical“ day for a border collie owners as it depends on weather, training schedule, work schedule, age etc. and it could range from a lazy day on a couch with a few short „toillette – walks“ to a „whole day out“ days. Realistically, having a border collie your days will become more active, more demanding and more challenging but in the best possible way that you will enjoy every step of the way.

Take in account that I live in a city center in an apartment so of course there is a slight difference if you have a yard or live in a rural area with a lot of space. Nevertheless, a border collie needs his daily exercise, training and socialization.

Depending on the owners work time and schedule a border collie day starts basically when the owner wakes up, if trained properly a border collie will respect your resting time but will surely be „up and ready for action“ whenever the owner opens his eyes.

Depending on the work schedule my dog has his first walk between 8-9 and it usually takes around two hours, generally it is an off leash walk (make sure you properly train recall before off leash walks) and it, depending of the season it is either socialization with other dogs or swimming in the sea. Take in account that a border collie will soon get bored by „just walking“ and sniffing around and will start demanding interaction in a form of fetch, playing games etc. After a morning walk we (or my partner and the dog) get home for a breakfast/lunch and then is resting time for about two hours, or if it is a work day a dog stays home for 6-8 hours usually in his kennel. (Kennel is another story, some people use it, some don't, I personally find it very helpful and my dog enjoys staying in it even though the kennel door is open to freely roam around the apartment).

Again, depending on the season around 14-16h there is another either a short „toilette“ walk or an afternoon obedience training which altogether takes around two hours as well, if there is no training that day, we have another longer walk together with lots of dog-owner interaction with some clicker training or nose work (hiding objects for detection). The last walk of a regular working day is around 22-23h and it is mostly on a long leash and it takes around 45 minutes, at that time my dog is mostly a bit tired already (kidding, they never get tired :P) and interested in sniffing around and marking „his territory“. After that time he gets dinner and mostly goes to sleep somewhere close to us (I assume to have his sheep under his control 😛 )

To be honest, it is very hard to write about a „typical“ day with a border collie as our days are very diverse, we often go running together, sometimes go to the city and just sit in a cafe and do nothing, often have weekend shephearding trainings, or just visit our friends horse ranch and roam around. Border collie is a type of dog that will generally follow you around and hope for some interaction, either some commands with treats, or just to check what you are doing. The thing that is important to stress out is that a border collie really needs proper socialization when young in order to prevent certain possible future issues like shyness and dominance. Before getting a border collie make sure that you are aware of what those dogs are made for and to be able to provide him with an outlet for his high energy, both mentally and physically. If you succeed in that, you will have a perfect companion with a stable character and you'll be able to create your days in any way you please.

Bojana, the owner of Lego

Life starts after first coffee and not to early, every dog of mine learns that with time.

I also don’t have any regular schedule of walking/training and being self-employed make life with dog easier.

How much and what we do (walking/training) depends on how much free time I have that day. Sometime that are 20 minutes walk around the block, sometime is 5 minute clicker training, another day is SAR training or agility or we just go for walking/hiking/bike riding. What we do in the morning depends how much or what we will do in the evening. Some days we will do only one of that thing and some days few and than again there will be days that she will be a just couch potato dog and she will be ok with that.

I like to give the dog physical and mental stimulation, what I think is really important for a BC, but I try to watch and “listen” my dog needs and go with that. I will walk, I will train, but I will also give her brake - let her to be just a DOG. She will have 3 day competition, but also she will have 2 weeks vacation on seaside just swimming and walking and doing nothing.

So...

Today I woke up around 9. While drinking my coffee, I got lot of BC looks, head poking, pawing... She was really happy this morning and tried to explain how it is the time to do something. I explained her that today I have lots of work, not so much time in the morning for her and let her out to back yard (yes I have a big back yard). Most of day she spent laying down in front of a fence watching as world goes by or under my working table except …

She tried to interact with me bringing toys in few occasions but my heart was stone. I told her to calm down and go to sleep, she went out and dig a big hole in the back yard, barked on neighbor’s cat, chased sparrows and then she went to sleep under my bed.

At 7 pm we went down to the Club and spend the whole evening training agility and after that playing and running with her brother and sister. Now she is soundly sleeping, this time on my bed.

Tomorrow we will go hiking the whole day.

Darja Jakšić, the owner of Trudi

On the photo: Darja and Trudi on their S.A.R training (Tritolwerk)

- starija životna dob psa:

Samo jedan običan dan...

Jutro... 7 sati... Vlažni nosić pritišće se nježno o moju ruku koja visi s kreveta. Uspješno to ignoriram i pomišljam kako ovaj hladni i poluvjetroviti zimski subotnji dan u cjelosti provodim u krevetu. Vlažnom nosiću pridružuje se šapa, pa prednja noga, pa se cijeli dlakavi bok odjednom prevrne prednjim dijelom na krevet ostavljajući samo zadnje šape na podu. Otvaram oči i ugledam dva, još uvijek bistra oka koja me osmjehujući gledaju. Sretna sam... Nakon svog ovog vremena, još uvijek sam sretna ovim malim, nježnim i toplim ritualom kojim započinje svaki moj dan. Češkam Gunnu, poljubim je za dobro jutro i ona odlazi na drugu stranu: mom suprugu koji je ranoranilac i izvodi je u njenu prvu šetnju te daje prvi obrok. Ona to dobro zna no svejedno dolazi pozdraviti me, a meni je svaki put toplo oko srca i uživam u tom, samo našem trenutku.

Oko 9 i nešto sitno se i ja dižem (ipak ne ostajem cijeli dan u krevetu...) i obavljam klasičnu, jutarnju rutinu.

Odjednom pored mene projuri neka mala dlakava raketa, pa druga o koju se umalo spotaknuh, pa malo veća treća... To naša dva mačka jure jedan drugoga, a Gunna ih prati u stopu. Pogotovo pikira onog mlađeg. U svako doba dana, Gunna točno zna gdje se on nalazi. Njen nepogrešivi ovčarski instinkt jednako funkcionira kao i prvoga dana. Samo sada slabije vidi, slabije čuje, sporije se digne kada dugo leži no, svejedno, njene želje su ostale potpuno iste: ovčariti male mačje nemani i potrpati sve to u jedan tor gdjegod se on nalazio u stanu.

Subota je i danas je u planu i šetnja po Maksimiru kamo odlazimo u 14. Vrijeme je lijepo, štapova posvud kao u priči i tijekom šetnje Gunna svako malo donosi štap koji je odabrala odmah po izlasku iz automobila. Povremeno joj bacim taj štap, ne previše i ne predaleko. Napravimo tu i tamo neki trik: od hodanja uz nogu pa sve do malog spasilačkog oblajavanja. I uvijek joj je u oku taj nepogrešivi, sretni sjaj kad nešto radi. Da je suprotno, bio bi to jedan jako nesretan pas. Čak i sada, njene su želje, nagoni i potrebe - iste. Nakon vremena igre, pričam sa suprugom no mala nam ne da mira i daje nam lavežom do znanja da se nije zasitila igre i da je ovo njen trenutak. Pa se prebacujemo: malo igre, malo razgovora.

U 16 se vraćamo iz Maksimira i odmaramo uz popodnevnu kavicu.

Vrijeme je i za drugu mačko-pseću rundu i svi se opet veselo natjeravaju. Točnije, mačci se igraju, a Gunna je u misiji poslagivanja i preslagivanja neposlušnog mačjeg dueta.

Večer je tu i odlazimo u zadnju, kratku šetnju jer je već jako zahladilo. Putem srećemo susjeda sa psom i Gunna se odlučuje malo poigrati s njim. Želja je ubrzo napušta i vraćamo se kući te dan završava finom klopicom.

S borderom nikad dosadno. Uvijek nešto. Čak i sad. Zašto stalno ovo ponavljam? Pa... nakon punog radnog vijeka u kojem je ponešto trenirala agility, a najviše bila spasilački pas, Gunna je u zasluženoj mirovini. No, kao što vidite, njen nivo energije je sada sve samo ne umirovljenički već otprilike na nivou prosječnog kućnog psećeg ljubimca.
Uskoro puni 15 godina... I, kao što rekoh, lošije vidi, lošije čuje, no u srcu je još ono zaigrano, šašavo štene (samo, malo sporije :-)) koje sam prvi put ugledala prije dugih 14,5 godina i s kojima bih i opet sve ponovila da mogu...

Mirela Mlinarec, vlasnica Gunne

Photo by Sanja RedCat Baljkas

More stories soon!!